Sastav iz Engleskog " Free time "

Free time

Every day I have some free time. Usually I spend it to go out with my friends, listening music,

help my mum (but same time that not free time), play computer, dens and sing or play with my animals.

-When I go out with my friends we always play same games. That’s games are volleyball, basketball,

crazy teacher and hide and seek. I like to talk with my friend’s about everything. They help me when I

have some problems, and I help them of course.

When I listening music I listen everything.Music relaxes me and when I listening music I don’t think

about problems.

When I help my mum I wash dishes, aspirate or food my cats, dogs and fish. My mum always thanks me

because I help her and she always give me more free time when I do my job good.

When I play computer I usually go to the internet and look pictures, videos or read a jokes.

But more time I go to Facebook and chat with my family from other countries, with my friends

or with stars. On Facebook some peoples make profiles of stars but they are not that. Here I

look pictures of other peoples and comment pictures. Some peoples look my pictures and comment it.

I like dens. I dens every day. When I hear my favorite songs I dens and imitate singer of that song.

But singing is my hobby. I sing and hen a study (I know that’s not good but I must sing just a minute).

I like sing when I dens and under shower.

I have cat Name of my cat are Masa. I love Masa because she is sweet and little .When I have free time

I like to go out and play with cats and dogs. My dog name is Bek and he has six months.I go walk with

Spark every day.That’s all what I can say you about my free time. What are you doing hen you have free time?

You can tell me and share that with me because I tell you what I doing at free time.

Antoni de Melo - Život i citati

Antoni de Melo rodjen je 1931. godine u Bombaju (Indija). Prvobitno teolog i psihoterapeut, na kraju je postao duhovni ucitelj. Umro je 1987.godine u Njujorku. Celog zivota se trudio da otvori oci ljudima, kako bi postali svesni sebe i vrednosti postojanja. Ova knjiga je stenogram poslednjih njegovih predavanja, posvecenih istini, ljubavi i duhovnom prosvetljenju. Pred nama je njegova zivotna filozofija, putokaz ka budjenju duha i novom zivotu "da bismo najzad videli jasno, pogledom koji nije zamagljen strahom i zeljom, i da hrabro zivimo sada i ovde, prozivljavajuci svaki novi trenutak svezinom deteta". 

"Nesvestan zivot nije vredan da bude prozivljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svesni sebe i sveta oko vas, otkricete svu lepotu zivota na Zemlji. 

Ljudi ne zive. Vecina nas ne zivi, samo odrzava zivot u svome telu. To nije zivot. Vi ne zivite, sve dok vam ne postane potpuno nevazno da li cete ziveti ili umreti. Na toj tacki pocinjete da zivite. Kada ste spremni da izgubite svoj zivot, tek tada ga zivite. Medjutim, ako neprestano stitite svoj zivot, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku? 

Najvaznija je spremnost da naucimo nesto novo. Mogucnost budjenja je u direktnoj proporciji sa kolicinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svetlost, najlepse je iskustvo na svetu! 

Nemojte traziti od sveta da se promeni, promenite se prvo vi. Tek tada cete biti u stanju da sagledate svet onakav kakav je, tada cete promeniti sta god vam se cini da bi trebalo promeniti. Uklonite povez sa ociju. Ukoliko to ne ucinite, izgubili ste pravo da promenite bilo sta... 

Ako ne budemo varali sebe, necemo varati ni druge. Tada cemo ih voleti. U suprotnom, zivecemo citav zivot u zabludi o drugima, s nasim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu... 

Kada zivimo nezavisno od bilo cega, ocuvana je sva nasa sposobnost i energija, i covek je opusten, jer mu nije vazno da li dobija ili gubi... 

Moze li se reci da me volite, ako se zakacite za mene i ne dozvolite mi da odem? Ako me ne ostavljate na miru? Moze li se reci da me volite ako osecate takvu potrebu za mnom, psiholosku ili emotivnu, da biste bili srecni? 

Kad se oslobodimo svih iluzija, najzad stupamo u dodir sa stvarnoscu i nikad vise nismo sami. Usamljenost se ne leci druzenjem sa drugim ljudima, ona se leci kontaktom sa stvarnoscu... 

Mi obicno pokusavamo da izlecimo svoju usamljenost emotivnom zavisnoscu od drugih osoba, kroz druzenje i buku... Vratite se pravim stvarima, izvucite se iz guzve i vratite se prirodi - stupite u dodir sa drvecem, travom, kamenjem, zivotinjama i pticama, sa morem i oblacima, sa nebom i zvezdama..."